<body>

Postovi...


23.03.2008.

KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU

HENRYK SIENKIEWICZ: KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU Bilješke o piscu: Henryk Sienkiewicz, poljski pisac, rođen 1846. godine. Proputovao je Europu, ali i Afriku i Ameriku pišući putopise ispunjene nestvarnim i stvarnim događajima. Poznat je po romanima Kroz pustinju i prašumu, Ognjem i mačem, Quo vadis? i dr. U romanu Kroz pustinju i prašumu ispričao je uzbudljivu priču o putovanju dvoje mladih kroz Afriku. Godine 1916. je umro. Mjesto radnje: Afrika – Citat: „kako je glas o djeci stigao s one strane Afrike...“ Vrijeme radnje: 19. st. - Citat: „Takav se prorok javio godine 1881.“ Tema: Putovanje Stasija (Staša) i Nelle (Nele) kroz Afriku. Kratki sadržaj: Jednog dana, pošto su očevi otišli na put, dođe Kamis i kaže djeci da su im očevi poručili neka s njim otiđu za njima. Ali Kamis ih je prevario i odveo ih je kod nekih ljudi koji su ih odveli (oteli) Mahdiju. Na putu su prošli kroz pustinju i tamo je Stasio pokušao pobjeći, ali su ga uhvatili i nije uspio. Kada su ih odveli do Mahdija, Stasio nije htio primiti njegovu vjeru, pa ih je poslao na teški put, jer je znao da će djeca umrijeti. Ali naprotiv, Stasio je ubio ljude koji su ih vodili i zajedno sa Nellom, Kalijem i Meom otišli potražiti put kući. U toj prašumi su im se dogodile mnoge stvari: Nella se razbolila, pripitomili su slona, susreli su gosp. Lndea koji im je dao kinina za Nellu i puno oružja. Doputovali su do Kalijevog sela i vodili rat protiv drugog plemena. Poslije tih dogodovština su došli u pustinju gdje su svi skoro umrli od žeđi, ali spasili su ih neki vojnici i odveli ih očevima. Nakon mnogo godina Nalla i Stasio su se vječali i sretno živjeli do kraja svog života. Analiza likova: - Stasio: Hrabar, umišljen, snalažljiv, voli Nellu, požrtvovan, brižan. - Nella: Mala, plašljiva. Dojam o djelu: Ovo djelo mi se svidjelo zato što ima puno događaja i vrlo je zanimljivo. Opisi prirode su izvrsni.

23.03.2008.

Gulliverova putovanja

JONATHAN SWIFT: GULLIVEROVA PUTOVANJA Bilješke o piscu: Jonathan Swift, jedan od najvećih i najpoznatijih satičara svijeta, rodio se godine 1667. u Dublinu, glavnom gradu Irske, od siromašnih engleskih roditelja. Kada je napisao satiru “A tale of a Tub” (Priča o buretu), koja je govorila protiv svećenstva, nigdje ga nisu htjeli primiti za biskupa. Bio je vrlo omiljen u engleskom društvu i svatko tko je bio pismen čitao je njegova djela. Umro je 1745. god. Vrsta djela: Putopisni pustolovni roman Mjesto radnje: Liliput i Blefuscu Vrijeme radnje: Krajem XVII. st. (1669. – 1700. god.) Tema: Odnos čovjeka i patuljka Osnovna misao: Dobro se uvijek ne vraća dobrim Opisi: Nasukavanje u Lilliput – dne 5. studenog, kad u onim krajevima počinje ljeto, u gustoj magli opazi kormilar hrid na pedeset sežanja od broda; ali je vjetar bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i brod nam se razbije. Nas šestorica spustimo čamac i uspijemo nekako da se otisnemo od broda i od hridine. Krajolik kod starog hrama – Kraj oko mene učinio mi se samim vrtom, a ograđene njive, ponajviše po četrdeset četvornih stopa, nalikuju na same cvjetne lijehe. Te su njive izmiješane sa šumama od pol stanga, a najviše je drveće, koliko sam mogao rasuditi, visoko sedam stopa. jedna njihova igra – Ima još jedna zabava, koja se prikazuje jedino pred carem i caricom i ministrom predsjednikom, u osobitim zgodama. Car polaže na stol tri tanka svilena konca, duga šest palaca; jedan je modar, drugi crven, treći zelen. Ti se konci određuju za nagrade onima koje car izvoli odlikovati osobitim znakom svoje milost. Ceremonija se izvršava u svečanoj dvorani njegova veličanstva, gdje se kandidati moraju podvrći ispitu o svojoj vještini, koja je posve drugačija nego pređašnja, i takva da ni izdaleka sličnu nisam vidio ni u kojoj drugoj zemlji u novom ili starom svijetu. grad Mildendo – Tavanski prozori i kućna sljemena bijahu tako načičkani gledaocima te sam mislio da još nikad nisam vidio napučenije mjesto. Grad je prava četvorina, jer svaka je strana zida duga pet stotina stopa. Dvije velike ceste što unakrst presijacaju grad i dijele ga na četiri četvrtine, široke su pet stopa. Uličice i prolazi, u koje nisam mogao ulaziti, nego sam ih samo razgledao kako sam prolazio, široki su dvanaest do osamnaest palaca. U gradu se može smjestiti pet stotina tisuća duša; kuće imaju od tri do pet katova; tržišta i dućani obilno su opskrbljeni. careva palača – Vanjsko je dvorište četvorina od četrdeset stopa te obuhvaća dva druga dvorišta: u unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje, koje sam jako želio da vidim, ali sam razabrao da je to vanredno teško; jer velike kapije iz jedne četvorine u drugu samo su osamnaest palaca visoke i sedam palaca šitroke. No zgrade u vanjskom dvorištu u najmanju su ruku pet stopa visoke, pa ih ne bih mogao prekoračiti a da ih silno ne oštetim, premda su zidovi čvrsto građeni od klesana kamena četiri palaca debeli. Analiza glavnog lika: Gulliver Gulliver dolazi iz jedne obitelji koja se nastanila u Londonu. Bio je treći od pet sinova. Sa četrnaest godina išao je Cambridge, u Emanuel College. Izučavao je navigaciju, matematiku i druge znanosti koje su mu poslije trebale. Sreća ga je služila i u najgorim slučajeviman kao kada se spašavao nakon što je brod lupio o hridinu i razbio se, a on je rekao: Citat: “Što se zbilo s mojim drugovima u čamcu, ne znam kazati; ali sudim da su svi zaglavili. Ja sam pak plivao nasreću, a vjetar i struja gonili me naprijed.” Spasio se, ali su ga zarobili patuljci Liliputanci. Dali su mu jesti i piti, a on je obećao da im neće ništa učiniti. “Priznaje, često ga je snalazila napast, dok su mu gore – dolje hodali po tijelu, da zgrabi prvu četrdesetoricu i tresne s njima o pod...”, ali ga je pekla savjest jer je vrlo pošten i drži do svojih obećanja. Liliputanci su dobro postupali s njim i dali mu slobodu. Postavili su mu uvjete za slobodu, a on ih je “potpisao sve s velikim veseljem.” Pošto je vrlo volio čitati i učiti, a i dobro je pamtio, brzo je naučio liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je uspio ugasiti požar – mokraćom. Vedra su bila premala da bi Liliputanci uspjeli ugasiti požar, a Gulliver se jednostavno – pomokrio. Njegova dobrota i poštenje nije dobro prošlo jer je kraljeva pohlepa rasla te je htio više. Pomagao je liliputancima u ratovanju s blefuščanima (ukrao im ratne brodove), a kralj je htio potpunu pobjedu na što Gulliver nije pristao jer je pravedan i ne želi se miješati u političke probleme dvaju država. Nakon osuđenja saznajemo da se čak i u njemu može pojaviti strah od malih ljudi, pa bježi u Blefuscu od kuda se vraća doma. Problemska pitanja: 1. Sažeto ispričaj zbivanja! Čovjek po imenu Guliver brodskom nesrećom dolazi u Liliput, zemlju patuljaka. Tamo ga zarobljavaju i odvode u njihov grad. On uči njihov jezik i Liliputanci spremaju ugovor s pravilima kojih se Gulliver mora pridržavati kako bi ga oslobodili. Oslobađaju ga. Spašava ih od mnogih opasnosti. Odvodi brodove protivničkog naroda, spašava Liliputance od požara i pomaže u mnogim stvarima. Oni to njemu uzvraćaju tako da mu žele iskopati oči. On bježi u Blefuscu i tamo napravi brod i vrati se doma. 2. Plan uzbudljivih pustolovnih događaja u Liliputu? 1. Liliputanci zarobljavaju Gullivera 2. Sklapaju dogovor s njim 3. Oslobađaju ga 4. Otima brodove narodu koji je u ratu s liliputancima 5. Spašava ih od požara 6. Urote se protiv njega 7. Bježi u Blefuscu 8. Odlazi doma 3. Tablica s nestvarnim i stvarnim događajima/pojavama? Stvarni događaji / pojave Nestvarni događaji / pojave Rat Liliputanci Požar Lik pravde Brodolom Blefuščani 4. Slikoviti ili uzbudljivi prizori Najuzbudljiviji dio knjige je, po mojem mišljenju, kada izbije požar. Gulliver tada iskazuje svoju domišljatost. Jako je dobro opisan i vidi se koliko je pisac truda uložio u tekst. Dojam o djelu: Djelo je vrlo zanimljivo, ali ima po meni zvani “Kraljević i prosjak kompleks” – previše opisa. Da se pisac usredotočio na događaj djelo bi bilo zanimljivije. Isto tako želio bih reći da je u djelu mjestimice problem kao i u “Robinsonu Crusoeu” - pisac spominje neke stvari pa kaže da će o njima poslije govoriti i to stvara zbrku. Djelo mi se vrlo svidjelo.

23.03.2008.

ALISA U ZEMLJI ČUDA

LEWIS CARROL: ALISA U ZEMLJI ČUDESA Mjesto radnje: Na obali, u zečjoj jazbini Vrijeme radnje: Ljeto Kratki sadržaj: Bio je ljetni dan. Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U njezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. Imao je hlače, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu vidjela je stvari kako lete. Kad se spustila vidjela je kako zec ulazi kroz vrata. Pomaknula je zavjesu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj kaže da pojede djelić kolača i da će opet biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona ga popije i smanji se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Tamo je vidjela razne neobične životinje kao npr. orla koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči, usta i nos. Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrižja gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sjedi na gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te je opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj. Kada je Alisa krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku koja ju je uputila kamo će ići. Alisa je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket - loptica je bila jež, a palica je bila ptica. Kraljica je htjela ubiti Alisu ali ona je imala još malo kolača kojeg je pojela i opet je postala velika. Onda je počela djelovati druga strana kolača i Alisa se je opet smanjila. Počela je bježati, a vojska od karata ju je počela slijediti. Tada se od straha probudila i vidjela da je sve to bio samo san. Analiza glavnog lika: Alisa Radoznala, ima dobro srce i sposobna je da suosjeća sa drugima, uporna, ponosna, puna ljubavi. Sporedni likovi: Sestra, bijeli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.

01.03.2008.

Starac i more

Bilješka o piscu Ernest Hamingway rođen je 1899. godine u Oak Parku, nedaleko od Chicaga, u saveznoj državi Illinois. Umjesto na sveučilište, on se pokušava unovačiti u američku vojsku, no to mu ne uspijeva zbog slabog vida. Hemingway ipak odlazi kao novinarski dopisnik na bojište u Italiju, gdje sa nepunih 19 godina biva ranjen. Nakon oporavka u Milanu, nagrađen je talijanskim odlikovanjem za hrabrost. Po završetku prvog svj. rata Hemingway se vraća u Ameriku, ali nedugo zatim odlazi u Francusku. Tamo je 1925. god. Izdao svoje prvo književno djelo – zbirka pripovjedaka pod nazivom “U naše doba. ”Iduće godine Hemingway objavljuje i svoj prvi roman “I sunce se ponovo rađa”, koje mu donosi priličan uspjeh i slavu. Poznatjia djela su:”Muškaraci bez žena”, “Zbogom oružje”, “Imati i nemati”, “Kome zvono zvoni”, “Preko rijeke pa u drveće”, “Starac i more”. 2. svibnja 1961. godine u svom domu izvršava samoubojstvo. Fabula Uvod Upoznajemo se sa starcem i dječakom. Knjiga nam je ukratko ispričala kako je starac već osamdeset i četiri dana na moru i uvijek se vraćao bez ulova. Starac je dječaka učio pecati, zajedno su se družili i skoro da su zajedno i živjeli. Starac se sprema na isplovljavanje daleko na pučinu nadajući se da će nešto uloviti. Zaplet Starac isplovljava, a dječak ga pozdravlja i želi mu sreću. On nije bio jedini koji je išao u lov već je tu bilo i drugih brodica i čamaca, no on je odlučio da ide dalje od svih drugih s nadom da će nešto uloviti. Kad je došao na dovoljnu udaljenost od kopna bacio je udice na kojima su bili zavezani prutići po kojima bi starac znao dali je riba zagrizla. Vrhunac Jedna velika riba je zagrizla i starac je to osjetio na konopcu. Zaključio je da je riba velika i da će se s njom dugo boriti. Riba je vukla brod više dana i starac ju je napokon izvadio. Bio je presretan i krenuo je prema kopnu. Rasplet Na povratku morski psi su starcu pojeli cijelu ribu koja je bila zavezana na boku broda. Starac je tužan došao kući idječak ga je dočekao i pomogao mu da se odmori. Starac je dječaku ispričao priču. Mjesto radnje Starac je već 40 dana ribario u Golfskoj struji bez ikakvog uspjeha. Dječak je na terasi starca ponudio čašom piva. Starac je živio u staroj kolibi. Imala je jednu sobu izgrađenu od žilave kore pupoljka kraljevske palme zvane guano, a u njoj kreveti, stol, jedna stolica te ognjište za kuhanje na ugljen. Satarc je ujutro isplovio iz zaljeva i krenuo prema pučini. Kad se vratio usnuo je u svojoj kolibi. Vrijeme radnje Starac je već osamdeset i četiri dana izlazio na pučinu bez ikakva uspjeha. Starac i dječak su već dugo zajedno ribarili. Bio je već dosta star. Starac se jako dugo mučio s ribom. Nakon dugog mučenja na moru napokon se vratio doma, ali opet bez ulova. Likovi Starac Starac bijaše mršav i suh čovjek, s dubokim naborima na stražnjem dijelu vrata. Na obrazima je imao smeđe mrlje dobroćudnog kožnog tumora što ga uzrokuje odsjaj sunca u tropskom moru. Mrlje su mu pokrivale velik dio lica, a na rukama je imao duboko urezane ožiljke od izvlačenja konopcas teškim ribama. Alinijedan ožiljak nije bio svjež. Svi su bili stari što dokazuje da već dugonije ulovio niti jedne ribe. Na njemu je sve bilo staro osim njegovih očiju koje su bile boje mora vesele i neporažene. Dječak Dugo je ribario sa starcem I starac ga je naučio ribariti. Pošto starac nije već dugo imao nikakvog ulova roditelji su dječaka prebacili na drugi brod koji je bio puno uspješniji. Dječak je ipak najviše volio starca I htjeo s njim ići na pučinu. Pomagao mu je kad god je mogao. Stil Ova knjiga je roman. Pisac je knjigu napisao krajnjom jednostavnosti i bez suvišnih riječi. Tema Tema ove knjige je životna borba i to je pokazano kroz starčev primjer. Osnovna misao pisca o djelu Ovo je roman. Govori o starcu ribaru i dječaku kojeg je on poznavao. Dječak mu je punio pomagao što se tiče održavanja čamca i samog ribolova. Starac već osamdeset i četiri dana nije imao sreće i vraćao se bez ulova. Tada je dječak morao prijeći na drugi brod i nije više mogao starcu pomagati. Starac jednog dana sam odlazi na pučinu u nadi da će nešto uloviti. Na kraju je i ulovio doista veliku ribu nakon mukotrpne višednevne borbe s njom, ali na povratku su mu morski psi pojeli cijelu ribu. Starac se tužan vraća na kopno. Cijela poanta knjige je ustvari da se u životu dugo borimo da bi stekli nešto, a to s druge strane vrlo lako možemo izgubiti.

01.03.2008.

SMRT SMAIL - AGE ČENGIĆA

1 TEZA BILJEŠKA O PISCU: MAŽURANIC, Ivan (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. - Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i političar. Pravo završio u Zagrebu. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevođa Hrvatskog sabora; glavni radaktor saborskih zavoda i zaključka. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 1873. - 1880. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povućeno, baveći se matematikom i astronomijom. Mažuranic je poćeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveće i najznacajnije djelo, ep Snrt Smail - age Ćengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasčan junački ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad ćitavu ilirsku poeziju. 1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji, Mažuranic je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija između madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa, usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapređenje zemlje. Pjesnički rad Mažuranica nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova političko - činovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranic je definitivno prestao pisati. 2. TEZA LIK SMAIL - AGE: Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemić Smail - aga Ćengić, koji je prikazan kao krvnik i mućitelj. Izvana gledajući doima se kao junak, međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva mućeći nevine i nedužne ljude, naslađujući se u njihovim patnjama. 3. TEZA SADRZAJ: U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail - aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. Smail - aga siđe na polje pred kulu i poćne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira što gubi, raja pobjeđuje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću. Smail - aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatoćio, jer mu je ovaj svojedobno savjetovano, da ne mući raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail - aga kaznjava starca vjesanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. Durakov sin Novica potajno kreće noću Crnogorcima da iznenadi Smail - agu. Do toga časa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili, da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica će izdati agu, da bi mu se na taj naćin osvetio za vješanje njegova oca, on će ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru. Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži, da se želi boriti na strani Crnogoraca. Sluga ga propušta u grad. Sapat saziva junake, četa se sabrala i stigla na obale Morace, hladne vode. Svećenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obećava, da će ih povesti u Smail - agin logor, a da postane dostojnim vodićem Novica se mora pokrstiti. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Strašnom Smail - agi suprostavlja se glas starca svećenika. Obojici glas podrhtava. Rijeći su povišene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoća i odlućnost. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, već i o sukobu dobra i zla. Smail - aga kupi harać po Gačkom. Harlije se raziđoše, a on krati vrijeme junačkim igrama. Ima ostro oko, hrabro srce i junačku sigurnu ruku. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. Aga je bijesan, sto nema harača. U meduvremenu na polju je oluja. Četa se priblizava logoru, razvi se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoć tome četa je pobijedila. 4. TEZA ANALIZA DJELA: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

01.03.2008.

Suze sina razmetnoga

Bilješke o piscu: Na početku 1589.g., točnije 8.siječnja rođen je Ivan Gundulić u bogatoj plemićkoj obitelji. Ivan Gundulić je sav svoj život proveo u Dubrovniku. Učitelji su mu bili Toskanasc Camill Camilli, tal. pjesnik i Tassov sljedbenik, te Lopuđanin Petar Palikuća, učeni isusovac. 1628.g. pjesnik se ženi Nikom Šiška Sorko-ševića, s kojom je imao 5-tero djece, 3 sina i 2 kćeri. Najstariji njihov sin Frano, bio je pukovnik u austrijskoj vojsci, srednji, Šiško, bavio se pjesništovm, a najmlađi, Mato, napisao raspravu o kršćanstvu u turskoj drž. Dvije kćeri Dživa i Mada, otišli su, po običaju, u samostan. Kao plemić, pjesnik je obavljao dužnosti, koje su pripadale njegovu staležu: bio je jedanput knez u Konavlima, senator, član malog viječa. Ivan Gundulić je umro 10. prosinca 1638.g. u naponu umjetničke snage, i ne navršivši ni 50 g. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. Bila je to godina kada je pisao svoje najveće književno djelo “Osmana”. Djela: Galateja, Dijana, Armida, Posvetilište ljuveno, Proserpina ugrabljena, Armida, , Čerera, Kleopatra, Arijana i Koraljka od Šira (podvučeni prijevodi su jedini njegovi sačuvani prijevodi (ukupno 4)), pjesni pokorne kralja Davida, porod od svjetlosti, Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman. Gundulićeva djela su nastala prije više od 300.g. To im, ako u sebi nose, umjetničke kvalitete, daje posebnu draž, ali za čitaoce predstavljaju znatno veće napore nego književna djela što nastaju u naše vrijeme. Gunduliće je svoja djela pisao ritmom koji pažljivom čitaocu i nakon nekoliko stolječa otvore svijet čovjeka u borbi za uspravnije življenje. I ta djela ne govore našu istinu, već trenutak istine jednog vremena koje mu je ovo naše, logični nasljednik. . SUZE SINA RAZMETNOGA O djelu: Gundulićeva religiozna poema, je završena 6. lipnja 1622.g.. Djelo tematski, pa i strukturno, slijedi tradiciju što su je u drugoj polovici 16.st. započeli talijanski pjesnici Tansillo da Nola i Erasimo di Valvasome. Zbog sinovljeve skrušenosti, sve dosadašnje analize djela su isticale njezin ispovjedni karakter. O poemi: Poema je monološko-ispovjedno govorenje već pokajanoga sina. Takav oblik omogućuje pjesniku upotpunjavanje sadržaja filozofskim mislima iznesenim tipičnim baroknim stilskim figurama: končetima, antitezama, poredbama i metaforama... Kompozicija: Djelo je podijeljeno u 3 plača: sagrešenje, spoznanje i skrušenje, a pojedina pjevanja su njejednake duljine, prvi se sastoje od 74 osmeričke sestine(444 stiha), drugi, najkraći u poemi, od 56 osmeričkih sestina (336 stiha), a posljednji treći od 92 osmeričke sestine (552 stiha). 1 Plač: Sagrješenje – pokajanikovo sjećanje na grijehe 2 Plač: Spoznanje – spoznanje grijeha,života i smrti, kao i putova spasenja od grijeha 3 Plač: Skrušenje – pokajanje, preobraćenje i povratak Bogu Rima: Rima je oblika ababcc Tema: Grijeh, pokajanje i iskupljenje grijeha koje sin traži od oca. Mjesto i vrijeme radnje: Mjesto radnje kao i vrijeme radnje nije točno određeno. Radnju čini nekoliko osnovnih događaja: 1)Odlazak od kuće 2) zaljubljivanje u bludnicu 3) gubljenje imetka 4) pokajanje i povratak ocu Sadržaj: Mladi sin skupi sve svoje ite od oca te krene u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provodeći život razvratno. Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te se počne gladovati.Tada ode u sajam nekom čovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da čuva svinje.Uzalud je čeznuo da bar jedanput napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.Tada dođe k sebi i reče “Koliko najamnika u moga oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi”.Ustat ću, poći ću svome ocu pa ću mu reći: “Oče, sagriješih Bogu i tebi.Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od tvojih najamnika”.Diže se i krene svome ocu. Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac i sažali mu se poleti pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reče “Oče, sagriješio sam Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom…!”. Likovi: Otac, sin, sinovljevi rođaci, prijatelji i bludnica. BLUDNICA: Ah, skijem se nijesi stala? tko ti bio nije sred krila? Tko je tej koga nijes’ izdala, koga nijesi privarila, sved nekrepka, sved razlika, tamna, tašta, huda i prika? (1 PLAČ, 127-132) Oslikavanje bludničina lika nastavlja se dalje u sinovljevim propovijednim dijelovima u kojima on sam govori o uzrocima zla (1 PLAČ, 139-162). Njezin vanjski izgled izgrađen je na tradiciji petrarkističkog pjesništva. Određenim slijedom (odozgo prema dolje) opisuju se: njezina kosa, oči, usta, lice, prsi, ruke i hod. Kako je odnos sina prema pludnici bio glavni uzrok sinovih grijeha, tada moramo zanijekati svaki stih koji joj je upićen s divljenjem, i tek tada dobijemonjezinu pravu sliku (1 PLAČ, 169-170) OTAC: Lik izgrađen u kontrastu prema bludničinom, ali i prema sinovljevoj osobnosti. Potpuna karakterizacija očevog lika dana je sa sinovljevog stajališta i to pri kraju poeme, u trenutku kada sin traži oprost od grijeha. Očev lik je predočen samo psihološkim elementima, prema zakonu baroka, raznim metaforičkim elementima (otac je bijeli golub i obraz sunčani). U trećem pjevanju imamo dijalog u kojem sin predosjeća svoga oca, a to je ujedno i jedini vanjski očev opis Ja sam dobar i pravedan, ti hud i opak u životu: vrh naredbe ja naredan resim sobom svu ljepotu: te, od smeća smeten gore tobom crniš sve prikore. (3 PLAČ, 456-462) SIN: Karakterizacija lika promatra se iz 2 kuta: prvi kut-stajalište govornika izvan priče drugi kut-stajalište junaka Kako priča odmiče od početka, glavni lik postaje sve sličniji bludnici, ne prepoznaje prave životne vrijednosti, već štuje samo ono što ptuje njezin trbuh. (1 PLAČ, 373). Način života utječe i na njegov izgled Glava, čelo, oči, uši, usta, grlo, ruke i noge i u tijelu i u duši opak i pun zlobe mnoge vas neman se viđah grda vrh nakazni, vrh svijeh srda. (1 PLAČ,319-324) Ali u skladu sa zahtjevima priče moralo je doći do promjene glavnog junaka. Do te promjene dolazi u drugom pjevanju. I u njemu nema dovoljno suza kojima bi griješnik oprao svije grijehe Ah, jaoh plačne oči moje, gdi su od groznijeh suza mora? Plač’te, plač’te, sve dni svoje, plač’te, plač’te bez umora: ah, i da se grijeh moj skrati život se u plač vas obrati. (3 PLAČ, 217-222) Sin će na kraju poeme, još jedanput ispovijedati nekadašnjeg sebe. Prikazat će se izrodom, nedostojnim svojega oca. Svi ti opisi prepuni su baroknih metaforičkih elemenata (crvena vrana, mrtvo blato)

29.02.2008.

Mali princ

Antonie de Saint – Exupéry Mali Princ Pisac Antonie de Saint Exupéry (1910 – 1944) francuski pisac, napisao je neveliko ali značajno djelo – Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II svjetskom ratu u kojem je i poginuo. Sadržaj Mali Princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je bio jako usamljen na planeti, sa crvenom ružom. Crvena ruža je za njega bila sve. Ona mu je bila jedino društvo. Vodio je brigu o njoj. Princ jednoga dana odluči otputovati. Prolazio je kraj mnogih, također malih, planeta na kojemu su živjeli raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma čudni, zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka - pisca. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude. Mali Princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. Pisac ga je tražio da ne odlazi, no Mali Princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju planetu. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju osjećaji. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom Princu. Lica Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima osjećaja i ljubavi prema svakome. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Zaljeva ju svaki dan i s njom razgovara. Njoj povjeruje svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna. Mjesto radnje Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi, pustinji Sahari. Dojam Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi, o ponašanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige slične ovoj.

29.02.2008.

Hasanaginica

Narodna pjesma Hasanaginica Bilješka o pjesniku: Ovo je narodna pjesma. Vrsta pjesme: Lirsko – epska pjesma, Balada BALADA – je mješovita književna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski, epski i dramski elementi Tema pjesme: Tema pjesme je tragična sudbina Hasanaginice Mjesto radnje: Južna Hrvatska Vrijeme radnje: Za vrijeme rata s Turcima Kratak sadržaj: Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora. Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to dođe njezin brat Pintarović – beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci. Kad je Hasanaginica to čula umrla je od tuge. Glavni likovi: Hasanaga, Hasanaginica, Pintarović beg i Imotski kadija Karakterizacija glavnih likova: Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htjela posjećivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju. Pintarović – beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestru… Hasanaginica: dobra, voli djecu i muža, jadna, tragična

29.02.2008.

Hamlet

William Shakespare Hamlet Bilješke o piscu: Živio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povjesti. Bilo je to doba engleske kraljice Elizabete I, vrijeme opće prihvaćene središnje vlasti nakon burnih godina građanskih ratova u 15. stoljeću. Bio je glumac, redatelj, pisac, a od stihova najpoznatiji su: Soneti i romantična igra Oluja. Najpoznatije tragedije: Otello, Romeo i Julija, Kralj Lear. Najpoznatije povjesne drame: Richard III, Henrik IV, V. Najpoznatije komedije: Mletački trgovac, Ukroćena gospodarica. . Lica: Hamlet - sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Klaudije - Dannski kralj Polonije - kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije - Hamletov prijatelj Getrurda - Danska kraljica, Hamletova majka Ofelija - Polonijeva kći Vrijeme radnje: XV stoljeće Mjesto radnje: Danska Sadržaj: Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji se ukoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sin pokojnog kralja Hamlet, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriličuje predstavu koja sadržajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne može izdržati očitu aluziju na njegov zločin i pekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija polonijakoji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njezin brat Leart hitno se vraća izPariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se osvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraća u dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će na prijevaru ubiti Hamleta. Za vrujeme dvoboja Hamlet i Leart u metežu mjenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. I kraljica koja je popila otrovno vino, koje je Kralj namjenio Hamletu, umire, a umirući Leart otkriva spletku nakon čega ovaj, još prije nego je počeo djelovati smrtonosni otrov, ubija Kralja. U ovom djelu Hamlet se iskazao kao čovjek u kojem je okupljena borba za pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodušnost, mudrost, ali i ludost. U ovom djelu može se puno naučiti o životu, ljudskim osječajima i tragediji.

29.02.2008.

Derviš i smrt

DERVIŠ I SMRT MEŠA SELIMOVIĆ "Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku." Stihovima iz Kur-ana Selimović započinje i završava roman, zaokružujući time cjelinu, cjelinu trajanja u vremenu u kojem je čovjek taj koji gubi. Ne može promijeniti vrijeme, zaustaviti ga ili vratiti. U taj okvir pisac smješta svoju priču. "Šejh sam tekije mevlevijskog reda..." U ja-formi pisac nas upoznaje s glavnim likom, svećenik je, župnik svog samostana i tu živi već niz godina. Počinje pisati zbog ogromnog nemira u sebi koji je potrebno kanalizirati, nemir se njemu ne smije događati ali dogodio se. Sve je počelo kako sam kaže prije dva mjeseca i tri dana, od đurđevske noći, brat mu je deset dana ležao u zatvoru, u tvrđavi. Tu negdje u pokušajima da oslobodi brata i zadiranjem u vanjski, svjetovni život počeli su se u njemu kovitlati nemiri, strah, nerazumijevanje. Stari Đanić leži bolestan i Ahmed Nurudin (ime glavnog junaka) ga pohodi, znajući da mu je zet Ajni-efendija, kadija koji je napisao nalog da se zatvori brat Harun. U kući slijedi susret sa starčevom kćerkom: ona ga moli da nagovori njenog brata Hasana, crnu ovcu obitelji, da se zbog svijeta sam odrekne nasljedstva jer kad ga otac razbaštini bit će to javna sramota. Ahmed pristaje na razgovor s Hasanom iako zna da tome nema koristi, jer očekuje porotuuslugu - da njezin muž oslobodi njegova brata iz zatvora. "Nije u meni probudila želju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom začetku, stidom, mišlju o godinama i zvanju... Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom." Hasan je oprečan lik od Ahmeda. Završio je škole u Carigradu i puno se u njega polagalo, no potom se naprasno vratio, prekinuo školovanje, oženio se, potom razveo. Sada pije i kocka, razbacuje novac, a potom je počeo prenositi robu konjima i stalno putovati. Karakterno je vedar, optimističan, površan, brzoplet, ali dobar. Ništa kod njega nema dubinu i ne mora se analizirati. U Ahmedu je nemir rastao, ušao je s tom ženom u zavjeru, doduše zbog brata, ali više nije bio čist, nosio je to kao mrlju na čistoći svog poziva. Probdio je noć u vrtu, griješnu đurđevsku noć. U vrtu se te noći skrivao čovjek pred progoniteljima i Ahmed je postao svjedokom, nije htio sudjelovati, ali veselilo ga je. Rodila se u njemu dilema: da li ga predati ili sakriti!? Nije učinio ništa, prozvao ga je Ishakom, po svom stricu i taj će se lik pojavljivati u svim ključnim trenucima romana. Ishak može biti Ahmedova nečista savjest. Imao je jednu cipelu i hod mu je bio nejednak. Svoju tajnu Ahmed je podijelio s Mula-Jusufom, mladićem koji živi u samostanu i prepisuje Kur-an, time je krivica postala manja jer odluka više ne ovisi samo o njemu, sad može i netko drugi predati bjegunca. Ahmed razgovara s Ishakom. "Jesi li zadovoljan?-upitaoje,gledajućimemirno. Zadovoljan sam. Neću da mislim na tebe,htio sam da te ubijem. Ne možeš me ubiti. Nitko ne može. Precjenjuješ svoje snage.Neprecjenjujem ja, nego ti. Znam. Ti i ne govoriš. Ti možda i ne postojiš više. Ja mislim i govorim umjesto tebe. Onda postojim. I utoliko gore po tebe." Je li Ishak njegovo drugo ja, njegov alter ego, ono što bismo mogli nazvati nečistom savješću?! U hanu je Ahmeda dočekao otac, došao je moliti za Haruna. Pojava oca izaziva niz sjećanja, nepostojanje ničeg među njima, ljubav, sažaljenje. Ahmed susreće Hasana koji se upravo vraća iz Vlaške i već je čuo za Haruna. Ahmed pohodi muselima i tu započinje njegov razgovor s pravdom: nitko mu ne govori što je učinio, drže ga Harunovim suučesnikom jer ga pokušava braniti, ne žele ga ni primiti. Braneći brata Ahmed se suprotstavlja zakonu. Tu započinje njegov besmisao: zna li što je ispravno, a što krivo, što je dobro a što loše. Do tada je mislio da zna, ali do tada se nije ticalo njega, a sad mu je brat ugrožen. Iz razgovora s hafiz Mehmedom i Hasanom razaznajemo: "Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju. Mi nismo nešto u nečemu, već ništa u nečemu, nejednaki s tim oko sebe, ne isto, nespojivo. Razvitak čovjekov trebao bi da ide ka gubljenju svijesti o sebi. Zemlja je nenastanjiva, kao i Mjesec, a mi sebe varamo da je ovo naš dom, jer nemamo kuda." Hasan mu ispriča zašto je Harun zatvoren. Jedan je trgovac koji je bio protiv vlasti zatvoren i ubijen, no spisi sa njegovih saslušanja bili su sastavljeni unaprijed, prije no što je zatvoren, a Harun je bio pisar kod kadije i uhvatili su ga s tim spisima i zatvorili, da ne izda montirani proces. Ahmedu sve postaje još manje jasno: što je sad ispravno, a što krivo!? Što je potrebno učiniti da se čovjek zatvori? Raditi protiv vlasti, a je li vlast pravedna? Kakav je onda svijet - to Ahmed lomi u sebi. Hasan mu je na odlasku darovao knjigu Abul Faradzova "Knjiga priča" u koricama od safijanske kože s četiri zlatne ptice u uglovima. Svilena marama u koju je knjiga bila zamotana imala je iste takve četiri ptice. Jednom je u razgovoru pomenuo Hasanu tu knjigu, a on ju nije zaboravio. "Od dalekog djetinjstva Bajrama što se već izgubio u sjećanju, ovo je prvi put da mi je netko donio dar, prvi put da je netko mislio na mene." Ahmed će balansirati izmedu ljepote njihova prijateljstva i besmisla svijeta. Ahmed odlazi u polje i susreće dječaka, iz razgovora saznajemo da dječak ne može ići u školu, a ni otac mu ne bi dao jer je potreban u polju. Ahmed mu nudi da ga povede u tekiju, kao što je to jednom ponudio Mula-Jusufu, ali dječak ne želi pitati oca. Hasanu odlazi da se umiri prijateljskom riječi, saznaje tada priču o Zejni i njezinu mužu i mladiću, svi oni rade kod Hasana. Mladić je mužev daleki rođak i zaljubljen u njegovu ženu. Oni se sastaju a muž ništa ne sumnja, Hasan ne želi biti taj koji će otkrivati istinu. Neobičan ljubavni trokut u kojem muž voli mladića kao sina. Pitanje je što bi bilo moralnije otkriti istinu i ubrzati tragediju ili prešutjeti i do tragedije možda neće ni doći!? "Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao a život je ono što biva." Hasan nudi Ahmedu odricanje od svog nasljeđa ukoliko kadija oslobodi Haruna. Ahmed se oslanjao na božju volju. Hasan je Ahmedov svjetovni antipod. U dvorište ulazi Dubrovkinja i njezin muž i prekida se razgovor. Po pogledu Hasanovu Ahmed je znao da je on bespovratno spleten strašću i da više ne misli na njega. "Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje." Ahmed odlazi Ajni-efendiji i nudi Hasanovu riječ da će se odreći imovine ukoliko puste Haruna. Uzalud. "Slab je koji traži, a slabo je i ono što se od njega traži."- bio je kadijin odgovor. Šećući tekijom nailazi na nepoznata čovjeka koji ga opominje da se povuče, da odustane jer bi mogao nastradati. Drugog je dana molio za brata kod muftije, tu susreće Kara-Zaima nekadašnjeg junaka, a sada sjenu koja živi od uspomena, no razgovor s muftijom je uzaludan. Hafiz Muhamed mu je saopćio da mu je brat mrtav već tri dana. Ahmed je održao misu za brata, u propovjedi ga branio, a čitava je tekija bila prisutna u crkvi. "Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer tko oprosti, on je najveći. A znam, zaboravit ne mogu." Je li oprostio uistinu? Je li se oslobodio mržnje? Je li postupio po savjesti ili zvanju? Nije znao sve odgovore. Hasan ga je čekao sa svijećom, kad su sve već bile dogorijele. To svjetlo bilo je jedino u mraku koji je nastupio oko njega, jedini prijatelj koji mu je preostao. Prolazeći kroz tekiju naišla su četiri sejmena na konjima i istukli ga. Bila mu je to prva opomena. Te noći su ga odveli u tvrdavu, bio je zatvoren. Ostvaruje kontakt s Đemalom, stražarem. Razmišlja o životu i smrti, očekuje da netko dođe, no ne dolazi nitko. Potom ga premještaju u drugu ćeliju, s Ishakom. Nakon nekog vremena ga puštaju, a Ishaka više nema iako on pita za njega. Ishaka ne vidi nitko osim njega. Drugi dio Započinje pričom o mladosti u vojsci i susretu s dječakom koji živi s majkom i slijepom bakom. Majka je jedina žena u okolici i prostitutka je . Dječak to ne zna. Kad su odlazili ubili su je jer je išla i s neprijateljima. On je dječaka odveo sa sobom, gube se kasnije da bi ga on na kraju ponovo potražio i doveo sa sobom u tekiju (Mula-Jusuf). Lik dječaka se transformira u toj priči od vedrog i zaigranog do mrzovoljnog, zatvorenog i nepovjerljivog. Odnos s Ahmedom je također izmjenjen i o tome Ahmed razgovara s Hasanom. Hasan ga navodi na razmišljanje: Mula-Jusuf je nešto učinio zato se promijenio, a ne želi reći što. Ahmed ispituje Mulu-Jusufa i konačno započinju razgovor o majci i Ahmed mu otkriva sve što zna. No, slučajno od hafiz Muhameda saznaje da je Mulu-Jusufa viđao oko kadijine kuće. Mula-Jusuf je izdao Ahmedova brata Haruna kadiji. Mula-Jusuf traži od Ahmeda ili oprost ili mržnju, no Ahmed ne pokazuje ništa. Mula-Jusuf pokušava samoubojstvo. Odlazi s Hasanom hodži-Sinaudinu Jusufu, čovjeku koji pomaže zatvorenike u tvrđavi, nosi im hranu i brine o njima. Naišao je muselim i tu je gledajući ga Ahmed započeo mrziti, srastao je s mržnjom, branio se i hranio njome. Bilo mu je odobreno da iz tvrđave prenese bratovo tijelo u vrt samostana i održi misu. Od tada su na grobu vječno gorijele svijeće. Hasan se pomirio s ocem, prenio ga u svoju kuću, brinuo se o njemu i oni su pronašli izgubljenu ljubav. Starac je živnuo. Hasan je mladića iz onog neobičnog ljubavnog trokuta poslao na drugi posao pod uvjetom da više nikad ne priđe Zejni. Tu kreću najljepši dani prijateljstva s Hasanom. Uskoro Hasan kreće na put. Ahmed tu započinje priču o Hasanu: školujući se u Carigradu, upoznao je Dubrovkinju i njezina muža i sprijateljio se s njima sretan što čuje domaću riječ. Ostavlja škole i odlazi s njima za Dubrovnik zbog nje. Zaljubljen je u nju i ona u njega, no dovoljno je obzirna da ne povrijedi muža. Strast ga razara i on iz Dubrovnika nesretan dolazi kući, ženi se i rastaje za godinu dana, živi đelepćijskim životom, troši i rasipa i tada ga je otac skoro razbaštinio. Ahmedu u samostan dolazi Osman-beg s vojskom, od njega saznaje da je sin hadži-Sinaudina postao carski silahdar (oružar na sultanovu dvoru). Bila je noć i on nije otišao saopćiti hadži sretnu vijest, no ujutro su mu planovi bili drugačiji. Iskoristio je Mulu-Jusufa da poruči kadiji da je hadži-Sinaudin kriv što su iz tvrđave pobjegli neki Posavci. Istovremeno je poslao po tataru pismo u Carigrad sinu da mu je otac zatvoren. Skovao je zavjeru. No, kasaba se pobunila prije no što je sin iz Carigrada mogao nešto učiniti, jer je hadži-Sinaudin bio dobrotvor. Revolucionarno su oslobodili hadži-Sinaudina, ubili kadiju, a muselima nagnali u bijeg. Ahmed je postao novi kadija. Prošlo je par mjeseci, došla je zima. Prethodni muselim bio je udavljen, a novi je savijao kičmu kako je trebalo guverneru. Hasanova sestra je čekala dijete, udovica. Ahmed joj nudi ruku, no ona odbija. Posavina koja je spaljena i ogoljena privlači Hasana i on kupuje zemlju. No, Piri-Vojvoda (novi lik) pronalazi pismo dubrovačkog trgovca koji je s Hasanom dobar, u kojem je ocrnjena bosanska vlast. Krivi su Ahmed i Hasan jer su dopustili da trgovac pobjegne. Hasan se uspješno brani, no stiže guvernerova zapovijed da se Hasan uhapsi. Ahmed to mora potpisati, u protivnom će tužba protiv njega ići u Carigrad "Hoćeš li napisati to riješenje?- pitao me defterar. Moram - rekao sam, gledajući pred sobom pismo, gledajući prijetnju. Ne moraš. Odluči po savjesti. Oj, ostavi savjest na miru. Odlučiću po strahu, odlučiću po užasu i dići ću ruke na sebe sanjanog. Biću ono što moram: đubre. Sramota neka padne na njih, natjerali su me da budem ono čega sam se gadio." Spriječio je Mula-Jusufa da obavijesti Hasana da mu se sprema hapšenje. Sutradan saznaje da je Hasan "predan sejmenima", da je nalog odnio Mula-Jusuf i da je Hasan na putu za Travnik. Otišao je i Mula-Jusuf, to je pripisano Ahmedu. Kara Zaim ga obavještava da će zbog ovih grešaka biti sproveden i ubijen. Ima vremena da pobjegne, no ne želi. Slijedi susret s mladićem iz njegova sela i saznajemo da je majka mladića bila prva i jedina ljubav Ahmedova, da su je roditelji udali prije no što se on vratio kući, da je mladić možda njegov i da se zbog te ljubavi zaredio. "Poklapa me strah kao voda. Živi ništa ne znaju. Poučite me mrtvi, kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa. Jer smrt je besmisao baš kao i život." "Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku."

29.02.2008.

Zlogčin i kazna

F. M. Dostojevski: Zločin i kazna Bilješka o piscu: Rođen je 1821.g. u kući vojnog liječnika. Završio je privatnu moskovsku školu, a zatim se upisuje u inžinjersku školu koja nije odgovarala njegovim sklonostima za književnost.Uskoro završava akademiju, i počinje se baviti pisanjem. Čita razne zabranjene knjige i kreće se u socijalističko - utpističkom krugu. Zbog toga je i skoro pogubljen, ali je u zadnji tren pomilovan i poslan na prisilni rad u Sibir. Nakon kazne vraća se u Petrograd i bavi se književnošću. Putovao je Europom i vraća se u Rusiju s nadom za boljitak. Borio se s bolešću i materjalnim neprilikama. Poznajemo ga kao ruskog realista i modernista, pisca psihološkog romana, oca modernog romana, pripovjedača… Njegov psihološko roman je studiozno građen, sadrži elemnente kriminalističkog i bulevarskog romana, a likovi su buntovnici, kršćani, robijaši, prostitutke, likovi koji ne nslužbuju radnji već ona njima. O romanu: Priča je napeta studija jednog ubojstva, od ideje motiva, načina, plana, izvršenja i kazne. Prikazana je duboka psihološka analiza Raskoljnikova, provedena u samo devet dana koliko traje djelo. Fabula: Raskoljnikov - glavni junak romana - student prava planira ubojstvo, Aljone Ivanove, lihvarice, čijim novcem bi usrećio ljude u svojoj okolini, a njezin nestanak bi i sam po sebi pomogao ljudima i njenoj okolini. U početku postoji unutrašnja borba između jednostavnosti rješenja i gnušanja prema samoj pomisli na takvo djelo. Razne okolnosti nagnaju ga na zločin - pismo od majke, Sonjin život, spoznaja da je lihvarica sama. Majka mu piše kako će bogato udati kćer da njemu pomogne. On teško podnosi sestrinu žrtvu, Marmeladovljevu životnu priču, činjenicu da se Sonja prostituira da prehrani obitelj. Raskoljnikov ostvaruje plan, no usput ubija i Lizvetu, a opljačkani novac skriva pod kamen. Vraća se u sobicu i pada u groznicu, te se bori sa svješću, dok dvoboj vodi s Porfirijem Petrovičem koji sve više steže psihološki obruč. Na kraju Raskoljnikov priznaje i odlazi sa Sonjom u Sibir na odsluženje kazne. Nakon svega vraća se u život pun nade, koju skuplja od Evanđelja i Sonje. Likovi: Raskoljnikov je lijep i stasit bivši student prava, koji živi u maloj tijesnoj sobici, koja ga steže poput oklopa. Bijeda i neimaština mu se gade, te se on otuđuje, postaje zamišljen i općenito nedruštven. Svoju unutrašnju borbu potkiruje mišlju kako bi jedan život mogao spasiti tisuće bjede. Nakon ubojstva ga hvata strah, jeza, izgubljen je i uplašen. Na kraju djela nalazi davno izgubljeni spokoj. Sonja je prostitutka čistog srca, stidljiva, plaha, ona je religiozna kršćanka, trpi bez prigovora, očito još veću bjedu od Raskoljnikove. Andrej je nihilist, kritičar društva, prost čovjek, radio je kao službenik, koji vjeruje u budućnost i podržava preljub. Stil u djelu: Dostojevski najviše koristi unutrašnji monolog, diskusije, pa čak i snove likova, da opiše njihove psihičke probleme, kojih kao ni fizičkih nikad ne manjka. Pripovjedač nije naglašen ni eksponiran, ali se često uživljava u likove i priča iz prvog lica. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u Rusiji u 19. st.

29.02.2008.

Romeo i Julija

William Shakespeare Romeo i Julija Ponešto o autoru: William Shakespeare (1564-1616) je bio jedan od najboljih dramatičara i pjesnika Elizabetanske Engleske, i smatra se jednim od najtalentiranijih pisaca svih vremena. Napisao je 36 drama, 154 soneta i 2 narativne pjesme. Od toga su najpoznatija djela: Kralj Lear, Otelo, Hamlet, Romeo i Julija, Macbeth. Karakterizacije likova: Romeo- mladi sin Montekijev, smmrtno zaljubljen u Juliju, hrabar, pošten i spretan na rapiru Julija- kći Kapuleta, strasno voli Romea, mlada, pametna, odana Monteki i Kapulet- starješine daju zavađenih kuća, vrlo tvrdoglavi i “slijepi” Paris- mladi grof i knežev rođak, koji želi oženiti Juliju Tibaldo- ratoborni nećak gospođe Kapulet, stalno traži priliku da započme tuču Monah Lavrentije- franjevac koji pomaže Romeu i Juliji da se vjenčaju Dojkinja- Julijina dojkinja, koja ju savjetuje i pomažu u svemu Osnovne crte fabule: Romeo se na jednoj zabavi upozna s Julijom, te se njih dvoje zaljube. Svoju ljubav ne smiju otvoreno pokazati, jer su pripadnici smrtno zavađenih porodica. Zato Romeo dalazi u Julijin vrt kriomice i predlaže joj da se potajice vjenčaju. Julija pristaje, pa Romeo odlazi kod monaha Lavrentija i dogovara tajno vjenčanje. Lavrentije ih vjenča, ali istog dana Tibaldo napadne Romeovog prijatelja Merkucija i dok ih Romeo pokušava razdvojiti Tibaldo probode Merkucija. Tibalodo izazove i Romea, te ga Romeo probode. Budući da je knez zabranio borbu između obitelji, pod prijetnjom smrtne kazne, Romeo bježi kod Lavrentija da ga ne bi uhvatili. Knez ga ipak ne osuđuje na smrt nego na prognanstvo. Prije nego što ode iz grada Romeo proved noć s Julijom i iako mu teško pada odvajanje od Julije on ipak ode u Mantovu. Nakon što Romeo odo, Julija sazna da se mora udati za grofa Parisa ili će je se otac odreći. Ona odlazi kod Lavrenitija, a on joj daje uspavljujuće sredstvo, od kojeg će izgledati mrtva. Lavrentije pošalje i pismo Romeu da dođe po Juliju u obiteljsku grobnicu. Julija popije otrov i svi misle da je mrtva. Ali Romeo ne dobija pismo od Lavrentija i ne zna za prijevaru. U međuvremenu Baltazar, Montekijev sluga, dolazi kod Romea sa viješću da je Julija mrtva. Romeo na to ode kod apotekara i kupi pravi otrov i odlazi u Veronu u grobnicu Kapuleta. U to vrijeme Lavrentije doznaje da Romeo nije primio pismo, pa uzima željeznu šipku i odlazi na groblje izvući Juliju koja bi se uskoro trebala probuditi. Ali Romeo stiže prije i o dvoboju ubije grofa Parisa koji je došao položiti cvijeće na Julijin grob. Romeo ulazi u grobnicu i misleći da je Julija mrtva ispija otrov i umire. Tada dolazi i Lavrentije, a Julija se budi. U međuvremenu je Parisov paž pozvao stražu i Lavrentije želi odvesti Juliju na sigurno. Ali Julija ne želi poći, a kako se straža sve više približava Lavrentije bježi ostavljajući Juliju samu. Julija vidjevši Romea mrtvog uzme njegov nož i sama sebe probode. Uto ulazi straža i vidjevši što se desilo pretraži groblje. Nađu Lavrentija koji im sve ispripovjedi, a Kapulet i Monteki shvate kakvu su glupost učinili i pomire se. Mjesto i vrijeme u dijelu: Radnja se odvija u Veroni i Mantovi nešto prije Shakespearovog vremena, tj. oko 14. 15.st Tema djela je nesuđena ljubav Romea i Julije. Ideja djela je dokaz da ljubav uvijek nalazi put, a da se tvrdoglavost ne isplati.

28.02.2008.

Robinson Crusoe

Daniel Dafoe Robinson Crusoe ROBINSON CRUSOE: Defoeov Rrbinson nije junak nadljudske snage kome sve uspijeva brzo i lako.Onje običan čovjek.Vrlo teško podnosi samoću.Strah mu je stalni pratilac.Uprkos povoljnoj klimi otoka,nismo sigurni da bi ostao na životuda nije donio s nasukanog broda puške I barut,šaku žita i druge stvari.Povjest njegova uspjeha je duga priča o mnogobrojnim napornim i tegobnim neuspjelim pokušajima.Robinson puno razmišlja,mjenja odluke,mjesecima radi naporno na nečemu što će se katkad na kraju izjaloviti.Tako je neprestano pokušavao,služeći se samo sjekirom,izraditi veliki čamac kojim bi mogao otploviti s otoka.Uložio je u taj posao mjesece I mjesece mukotrpnograda.Nije uspio,ali je pokazaoneslomljivu ustrajnost,prkos,odlučnost da pobjegne s otoka,kao I nemir i strast za plovidbom.Živeći više od 27 godina na pustom otoku,pokazao se kao uspješan ratar,vješt stočar,od nužde majstor svih zanata,ali sve te duge godine mirovanjana jednome mjestu samo su još ojačalenjegovu vječnu želju za putovanjima I izazovima.Takav Robinsonje običan čovjekkoji u vrlo teškim uvjetima života dokazuje svoju ljudsku veličinu. PETKO: Bio je lijep momak,dobro građen,ravnih I čvrstih ruku I nogu,ne prekrupan,visok,skladan,star oko 26 godina.Crte lica mu ne odavaju ni okrutnost ni divljinu,nego jedino neku istinsku muževnost.Kosa mu je bila duga I crna,i nije bila kovrčasta poput vune.Čelo I visiko I široko.Iz očiju mu sjeva neka velika živahnost I bistrina.Boja kože ne crna,nego smeđožuta,ali ne onakve ružne,suviše žute,odvratnekakva je u Brazilaca ili Virgijanaca I drugih američkih domorodaca,nego više svijetla mrkomaslinasta,na neki način privlačna,samo je to teško opisati.Lice okruglo I puno,nos malen,ne spljoštenkao u crnaca.Usta lijepo oblikovana.usne tanke,a zubi krasni,pravilni I bijeli poputpoput bjelkosti.Robinson ga je nazvao Petko,prema imenu dana kada ga je spasio,za uspomenu na taj dan. VRIJEME RADNJE:1659-1686 MJESTO RADNJE:Pusti otok u Tihom oceanu TEMA: Borba usamljenog čovjeka protiv prirode I simbolična drama osvajanja prvih rudimenata civilizacije. O PISCU: Defoe Daniel engl.pisac;r.1660. u Londonu,u.26.iv.1731. u Moroofieldsu.Isprva trgovac,pada pod stečaj,zatim novinar,publicist,tajni agent,romansijer.D. je objavio velik broj pamfleta,eseja,projekta o najrazličitijim temama počevši od reforme odgoja I škola od međunarodne politike I skloništa za idiote. Robinson Crusoe ubraja se među klasična djela svjetske literature..D. se inspirao putopsom Woodesa Rogersa Krstarenje oko svijeta(1712),gdje je opisana pustolovina škot.mornara Aleksandra Selkira koji je godinama živio usamljen na pustom otoku Juan-Fernandez. ROBINSON je jednoga jutra opazio na obali pet kanua.Iz njih su izlazili divljaci.Robinson ih je primjetio otprilike trideset,i vidjeo kako plešu oko vatre.Primjetio je dvojicu kako izlaze iz kanua, jedan se odmah onesvjestio,a drugi je počeo bježati.Trojica divljaka su krenuli za njim.Preplivao je uski zaljev i došao do Robinsona.On ga je pokušao dozvati znakovima ruku što je bolje mogao, ali mu se divljak prebliži samo za nekoliko koraka.Toje napravio još jednom pa mu je tek onda divljak prišao.Robinson je naciljao drugoga divljaka,a njegov divljak zatraži da mu Robinson da mačetu. On mu je dao,a divljak je odmah krenuo na drugoga I jednim zamahom mu osjekao glavu.Robinson je naredio divljadu da pokupi leševe,što je on I učinio.Zatim mu je naredio da da otiđe spavati. Odlučio ga je zvati Petko na uspomenu na dan kada ga je spasio.Učio ga je govoriti I jesti.Robinson mu je dao odječe ,a Petko je bio sretan I rekao mu je da je hodao gol od svoga rođenja.Robinsonu je život postao lakšim jer je dobio nekoga s kim može pričati I što više nije usamljen. Ova mi se priča svidjela jer je Robinson dobio nekoga s kim može pričati,i jer više nije sam na otoku.

28.02.2008.

Druzina snijeg galeba

Tone Seliškar Družina Sinjega galeba Bilješke o piscu: Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro 1970.g. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje, Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Tršcanska cesta. Više Seliškarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik, a Družina Sinjega galeba objavljena je u više izdanja. Tema: djecja družina koja se bavi poslom za odrasle Glavni likovi: Ivo i družina Sporedni likovi: Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mještani, Ante, Lorenza... Mjesto radnje: Galebov otok i more Vrijeme radnje: Ljeto (u prošlosti) Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe, nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti, nego je cuvaj od propasti. Kratak sadržaj: Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridružuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo još treba ofarbati krmu. Pošto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom. Tamao su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve jace pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla srušiti. Poslovoda je iz džepa izvadio stotisucicu i rekao: "Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!" Svi su šutili dok se nije javio Ive. Otišao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prošla. Kada su zaradili za farbu, otišli su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba" na šalu. Mještani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga što im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more. Doživljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio družinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav". Karakterizacija likova: a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one nježne rijeci što ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brižnih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio. b) djecaci: dobri i pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka. c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha. d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenutcima.

28.02.2008.

20.000 milja pod morem

JULES VERNE 20 000 MILJA POD MOREM LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanađanin,Ned Land,kapetan Nemo MJESTO RADNJE:u dubinama mora VRIJEME RADNJE:19.stoljeće TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom OSNOVNA MISAO:normalan život na zemlji je privlačnij od svega blaga i zlata pod morem SADRŽAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda.Koji god brodovi išli na istraživanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraživanje namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vječni pratilac Savjet i Kanađanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne Školjke,ribice i različite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se držali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,dođite!"profesor priđe prozoru,pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom.Iz dana u dan su išli na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,počne padati kamenje na njih.Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola.Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned reče profesoru :"noćas bježimo!"Došla je noć.Profesor,Savjet i Ned ukrcaše se u čamac.U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni što su živili










MOJI LINKOVI










Moji Favoriti
Pisma mome djetetu
KaŽeŠ,pOsLiJe Si PaTiO...MeNi jE sRcE zAsTaLo...
Ne volim januar.
SJEĆANJA BEZ REDA +13 - HARDIN HORION
Bilo jednom
Ako odeš mi...nemoj daleko...
eh moj Toshee :'(
RKUD Proleter
Nogometne aktuelnosti
**U raju je lijepo, ali u paklu je ekipa!!!**
F1 News blog
~°° ||| Good | Girl | Gone | Bad |||°°~
Savez Dlakavih Majmuna
više...

Brojac Posjeta:
1748